U udobnim kućnim slikama, u njujorškoj podzemnoj željeznici, u hotelima na putovanju, na ulicama Pariza, Tokija, Barcelone, u obližnjem supermarketu, na parkingu, u zrakama zalazećeg sunca na krovu neboder.

Od njegovih slika odiše lakoćom, spontanošću i svježinom. Adrianov rad je potraga upravo za tom muzom, pokušaj da se uhvati svestranost osobnosti, ženstvenost u najprirodnijoj manifestaciji, lakoća u odnosu na sebe i svijet.

Adrian Nina modnom se fotografijom bavi više od desetljeća. O sebi kaže: “Ja sam beznadni romantičar koji živi od fotografiranja.” U raspravama o svom radu lakonski je, no proučavanje njegovog rada sugerira da Nina modnoj fotografiji vraća zaboravljeno veličanje osobnosti žene, što je bilo tako prirodno u doba supermodela, a potom izblijedjelo u pozadini.

Sa svakom od djevojaka spaja ga prijateljstvo, bliska dugogodišnja suradnja, skladna su-kreacija i laka ljubav, koja se vidi u svakom kadru. To njegovim djelima daje nenametljivu intimnost, taktilnost slika. Nova ženstvenost koju Adrian pjeva govori nam da je svijet odavno otišao od stereotipa – ženstveno je ono što je prirodno.

Upozorenje! Sadržaj ovog materijala namijenjen je za zrelu publiku.